Prvo, nije mi uopšte do pisanja ovog teksta, jer ne volim da pišem o temama o kojima priča srpski internet i to na način kako se to trenutno čini. Sa druge strane bilo bi glupo da neko ko piše blog o turizmu jednostavno ne napišem ništa o ovom projektu a mnogi su me pitali za mišljenje…
Za one koji još uvek nisu upućeni, radi se o projektu #LifeStyleSerbia koji je pokrenula Turistička orgnizacija Srbije, a sprovele u delo tri mlade devojke. Problem je nastao kada je Kurir juče objavio tekst u kome se devojke prozivaju da su napravile sajt od 40 eura i putovale po Srbiji, zezale se, i dobile za to od TOS-a 11.000 eura.
Čim je projekat izašao rekao sam i na Fejsbuk strani ovog bloga i na Tviteru direktno autorki projekta da mi se neke stvari ne dopadaju i dao neki svoj predlog šta bi moglo da se uradi. Ono što mi trenutno jako smeta jeste da su ljudi počeli da pišu negativno o projektu tek nakon teksta u Kuriru, koji je baš bezobrazno napisan, iako iz njega proizilaze neka logična pitanja…
I sada su ljudi podeljeni, sa jedne strane oni koji podržavaju projekat i brane ove devojke, a sa druge strane oni koji bi da ih razapnu. Međutim, jedno je sigurno: SVI SU VELIKI STRUČNJACI ZA TURIZAM!
Ali da se vratim na temu… Evo šta je po meni dobro i loše u celoj ovoj #LifeStyleSerbia priči:
Dobre strane
I sam mrzim kada pročitam ovakve rečenice, ali, dobro je da je nešto urađeno i niko od nas ne može reći da je odrađeno nekvalitetno i bez truda. Trud je evidentan, kao i želja za kvalitetom i prikazivanjem Srbije u nekom drugačijem, lepšem svetlu. Ne možete ni zamisliti kako naše državne organizacije i institucije sve troše novac. Ovih 11.000 eura su se mogli proćerdati kroz nekoliko poslovnih paprikaša i tada niko od nas ne bi znao za taj potrošeni novac. Ove devojke su nešto uradile, potrudile su se.
I ideja mi se dopada, slične projekte u poslednje vreme rade i neke ozbiljne inostrane destinacije i to je trend u svetu.
Projekat je uspešno plasiran na internet, ušao je u viral i o njemu se uglavnom u superlativu pričalo (sve do teksta u Kuriru). Statistika sajta je verovatno impresivna i to je za svaku pohvalu.
Loše strane
Žao mi je što ću ovde biti nešto duži, naročito jer jedan od realizatora i autora projekta Ana Marija Popović, koju cenim i o kojoj imam dosta pozitivno mišljenje.
Pozadina projekta
Prvo, voleo bih da meni neko pokaže gde su ti javni tenderi koje raspisuje TOS?! Do toga je jednostavno nemoguće doći. Možda sam i ja želeo da konkurišem. Često u poslednje vreme viđam kako turističke orgnizacije (nacionalna i lokalne) staju uz neke privatne inicijative i pojedince i finansiraju ih. To je uglavnom ok, zato što su u pitanju pojedinci koji stvarno rade dobre stvari i treba ih podržati, međutim možda ima još takvih? Možda je neko imao i bolju ideju kako da upotrebi tih 11.000 eura, a možda i nije ali trebalo je da svi znamo za taj tender. Predajem turističkim tehničarima u srednjoj ekonomskoj školi i tu ima toliko mladih, kreativnih i digitalno obrazovanih ljudi, koji su mogli da naprave projekat koji bi sigurno bio konkurentan na tenderu.
Ovom prilikom pozivam Turističku organizaciju Srbije da mi dostavi informaciju o svakom narednom tenderu, vrlo rado ću ga objaviti na ovom blogu, koji nema mali broj čitalaca!
Lično sam inače, od svojih para, pokrenuo pre par godina projekat „Discover south-east Serbia“ i ako me pitate mogu u roku od jednog minuta nabrojati 20 grešaka na tom sajtu i projektu. Ali bio sam bez iskustva i potpuno sam u tome, sa parama iz svog džepa! Iako projekat nije savršen, i dalje smatram da je najpotpuniji destinacijski sajt u Srbiji i da je potrebna samo neka mala inekcija podrške pa da se to dosta ozbiljno pokrene. Međutim od TOS-a i sličnih organizacija nisam dobio ni „bravo dečko, lepo što se trudiš“.
Nemam ništa protiv toga što su devojke dobile projekat u ime Burek d.o.o., naprotiv.
Realizacija projekta
Mnogi pominju kako su devojke spiskale 11.000 eura, a u Kuriru se naročito potencira sajt koji vredi 40 eura. Međutim, ja sam siguran da je taj novac možda i jedva bio dovoljan, i da možda i nije bilo novca za ozbiljniji sajt. Razmislite koliko košta da putujete na ona mesta, da sa sobom vodite profi fotografe, da isplatite honorare i njima i sebi.. Zaprepastili bi ste se koliko putovanje po Srbiji nije toliko jeftino kao što mislite. Ipak, ne može se sporiti da je to za Srbiju veliki novac, i zato opet kažem da je tender trebao biti javniji.
Ono što se meni najmanje dopada u celoj priči su dve stvari:
Prvo, ono šta se predstavlja kao #LifeStyleSerbia zapravo nema mnogo veze sa životnim stilom mladih u Srbiji. Ovde naravno ne mislim da treba staviti u prvi plan naše svakodnevne muke, kako nemamo za struju i slično, jer, u pitanju je turistička promo kampanja, i tu treba zemlju prikazati što lepše. Međutim, meni one fotografije uopšte ne liče na Srbiju i da ne vidim u pozadini mesta koja prepoznajem, nikada ne bih rekao da se radi o Srbiji.
Previše se forsira neki urbani stil, hipsteraj ili šta već i to mi se ne sviđa, ali to je moje lično mišljenje, verovatno se mnogima dopada i to je ok. Mislim ipak da to ima mnogo više veze sa životnim stilom Pariza nego Srbije i to strance neće natereati da dođu u Srbiju. Pokazati im kako smo moderno urbani njima ništa ne znači mnogo, jer i oni su ili bar to imaju kod kuće. Oni takve ljude viđaju svakodnevno i od Srbije (kao i svake druge zemlje koju posećuju) žele autentičnu Srbiju, ono što mogu videti samo kod nas. U Srbiji ne žele životni stil Pariza već Čačka, Vršca, Vranja… Ja to ne vidim na većini fotografija.
Drugo: način na koji se fotografije postavljaju na sajt, a to je da autori biraju sami šta je to Life Style u Srbiji. Ok, za početak je bilo potrebno ubaciti prvi kontigent fotografija, ali pustite ljude sada da oni odlučuju šta je za njih životni stil u Srbiji. Moj predlog je bio da treba podesiti da se fotke automatski generišu sa Instagrama. Dakle, sve fotke koje korisnici Instagrama okače sa haštagom #LifeStyleSerbia će se pojaviti i na sajtu. Ako se pojavi nešto što baš nema veze sa temom ili je nepristojno, može se i skloniti. Tako bi se dobio autentičan sadržaj turista i njihov doživljaj Srbije, a još važnije sadržaj lokalnog stanovništva koje je najbolji promoter i ambasador svake destinacije. Time bi se dobio i toliko vredan User Generated Content (sadržaj koji kreiraju korisnici). Šampion u ovkvim projektima je Kanada, o čemu sam već pisao i zato obavezno pročitajte tekst Zašto je Kanada najpoželjnija destinacija? Oni nisu potrošili ni dolar na svoju kampanju!
Na kraju, dobro je da se nešto uradilo, jer mogle su te pare biti potrošene vrlo lako na nešto što ne bismo ni videli. Mogle su ove devojke, na primer, napisati projekat za TOS za ovakvu kampanju, i da im se to plati isto toliko. Znači samo da napišu projekat, koji bi realizovao neko drugi ili se ne bi realizovao uopšte ali bi bio plaćen i mi za to ne bismo znali. Ne možete ni zamisliti koliko se novca na ovaj način u turizmu Srbije potroši! Evo jednog primera: Bacili 100.000 evra na studiju izvodljivosti o Divčibarama.
Tu su i ostale turističke promotivne kampanje koje su toliko smešne a koštaju daleko više novca od ovog projekta, ali naši „turistički stručnjaci“ ne znaju za to pa zato pljuju ovaj projekat za koji su saznali iz Kurira. Projekat ima svojih mana i rekao sam koje su, ali je ovo deifinitivno jedan od najboljih turističkih promo projekata u našoj zemlji, nažalost. Kažem nažalost ne da bih se podsmevao ovom već ostalim promotivnim kampanjama i projektima.
Nedavno je izašao novi promotivni spot Srbije , za koji ste svi na netu pričali kako je sjajan, verovatno zato što nije izašlo ništa o njemu u kuriru. Meni se taj spot ne dopada, imam bar 10 dobrih zamerki, ali nisam želeo da pišem o tome, iako sam rekao da hoću.
Neko je napisao na netu: a koji su efekti ovog sajta? Pa bre ljudi, sajt je tek krenuo, polako. Sa druge strane ja ću vas pitati da li znate efekte pomenutog spota iznad ili spota Soul Food Serbia? Da li znate efekte svih silnih štandova na sajmovima turizma, ili efekat bar jednog od njih? Ne znate, a cifre potrošene za te projekte i prezentacije su daleko ozbiljnije od ovih toliko pominjanih 11.000 eura.
p.s. Ne znam zašto svi koji su obišli više od 10 zemalja misle da su stručnjaci za turizam?! Držite se bre ljudi svojih poslova jer naš turizam je tu gde jeste jer turizmom u Srbiji, na svim nivoima, rukovode oni koji ama baš veze nemaju sa turizmom! Turističke organizacije su nam prepune građevinaca, mašinskih inženjera, ljude sa nekim smešnim školama ili šnajderskim kursevima. Mnogo puta sam rekao, ali opet ću: turizam je najplodnije tlo za zapošljavanje ovakvih partijskih i rodbinskih veza jer nema odgovornosti u njihovom radu. Niko ih neće ništa pitati ako nemaju rezultate.
9 komentara
Odlican tekst. U potpunosti se slazem sa tobom. Problem u ovoj zemlji je sto svi sve vole da komentarisu i po mogucnosti da po svemu pljuju, a retko ko je u stanju da sagleda realnu situaciju i tek onda komentarise. Svaka cast na tome!
Potpuno se slažem. Postoje puno ljudi koji takođe rade na promociju turističih potencijala Srbije a nemaju pomoć.
Da li se sredstva dodeljuju na unapred dogovorenim konkursima?
Dobio sam odgovor da je tender izašao u službenom glasniku. Ali ako je samo tamo objavljen to je malo smešno…
Milane, redovno pratim Tvoj rad ali retko bilo gde i šta komentarišem. S obzirom na moje radno iskustvo i mesta na kojima sam radio mogu da potvrdim da je ovo beznačajan iznos u odnosu na strategije, master planove, studije izvodljivosti, biznis planove i sl što se višestruko više plaća. Neki od njih rađeni su više puta i iznova od strane države plaćeni.
Sviđa mi se Tvoja kratka analiza koja je svakako subjektivna ali dobronamerna i korisna. Ne smatram da je dat iznos veliki ukoliko je proizvod kvalitetan. Međutim, ubeđen sam da to treba prepustiti iskusnim profesionalcima po cenu mnogo većeg honorara jer su efekti toga višestruki. Siguran sam da je i ovoga puta izostao monitoring i evaluacija urađenog.
Veliki pozdrav
Hvala Branko na komentaru. Naravno, da mnogo više novca ode na stvari poput master planova i studija izvodljivosti, koje se često urade eto tek onako, ali o tome nije pisao Kurir, još manje sa konkretnim imenima. Devojke su ovde stale svojim imenima, nisu se krile iza projekta i to je ok, a uostalom nisu ni neke pare u pitanju. Međutim, moglo se to i drugačije uraditi…
Mislim da je još uvek rano za neku ozbiljniju evaluaciju, tek je krenula kampanja. Međutim, treba imati na umu da im još nije ni krenula promocija projekta a server sajta je jednom bio srušen zbog velikog broja poseta :).
Milane, u potpunosti se slažem sa Vama, sajt ima veliki broj i svojih dobrih i loših strana. Ono što je meni lično zasmetalo, a to ste i Vi u tekstu naveli, je da sve mnogo više podseća na životni stil Pariza nego Beograda a svakako i drugih destinacija u Srbiji. Mislim da bi bilo lepo promovisati i ruralni, kao i mnoge druge oblike turizma, ne potencirati toliko na urbanosti i sličnostima sa ostalim evropskim i svetskim destinacijama, jer je stranim turistima upravo potrebno nešto što je drugačije i neuobičajeno za njihovo podneblje, a sa sigurnošću tvrdim da mi tako nešto posedujemo. Trebalo bi poraditi na tome, i pokazati u čemu je unikatnost naše zemlje. U svakom slučaju pozdravljam i ovaj i svaki drugi projekat koji bi mogao da doprinese razvijanju turizma u Srbiji. Želim ovom prilikom i Vama da uputim reči podrške i iskreno poštujem Vaš rad. Veliki pozdrav
Hvala Marijana na lepim rečima i komentaru.
Turizam je interdisciplinaran i tako mu treba i pristupati. Spotovi su, pretpostavljam, visokog umetničkog dometa, fotografije za kampanju su izuzetnog kvaliteta (ograđujem se kao turizmolog) ali, čini mi se da turizmologe nisu konsultovali kada su ih pravili. Timski rad i multidisciplinarnost, da svako radi svoj deo posla i za njega odgovara, naravno, i uspesi neće izostati.
Milane, slušala sam te na sajmu u Nišu i bila sam ponosna na našu struku.Hvala ti i veliki pozdrav!
Hvala Vesna 🙂