U prvom tekstu serijala „Upoznajte planine Crne Gore“ čitali ste o Biogradskoj gori, Bjelasici i Komovima. U drugom tekstu preneću vam utiske sa Prokletija, Durmitora i iz kanjona Nevidio.
Prokletije
Ako su vam se svideli predivni pejzaži iz Gospodara Prstenova, i Hridska gora će vam se sigurno dopasti jer dosta podseća na te predele. Kroz šumu molike, retke vrste četinara sa pet iglica, stiže se do divnog Hridskog jezera na 1970 metara nadmorske visine, smeštenog ispod Hridskog krša.
Ovo je jedno od najlepših planinskih jezera u Crnoj Gori i lagana pešačka tura koju toplo preporučujem. Uživanje u prelepoj prirodi je zagarantovano.
Nakon izvrsnog ručka u etno selu Kula Damjanova na Plavskom jezeru, u predvečerje stigli smo u planinarski dom „Karanfil“, podno Prokletija.
Otkud jednom planinarskom domu naziv „Karanfil“? I ja sam se to pitao pre nego što sam saznao da se najviši vrhovi Prokletija nazivaju Karanfili, a čini ih grupa od preko 20 vrhova koji se uzdižu iznad ovog planinarskog doma i deluju zadivljujuće i zastrašujuće. Za penjanje Karanfila potrebni su alpinističko znanje i adekvatna oprema, pa smo odlučili da popnemo neki od nižih vrhova.
Prokletije su veliki planinski masiv koji je smešten na granici Crne Gore i Albanije. Najviši vrh ima više od 2500 metara nadmorske visine i nalazi se u Albaniji. Naš cilj je bio greben Volušnica, odakle se pruža neverovatan pogled na impozantne Karanfile. Izuzetan je osećaj stajati preko puta Karanfila i slušati huk vetra koji dopire s njih, uz pogled na ptice u letu, odozgo.
Planinarski dom smešten je na 1200 metara nadmorske visine, a greben Volušnica je na oko 1800 metara, tako da se do pogleda na Karanfile može doći lako stazom koja je strma ali ne i alpinistički zahtevna.
U blizini Prokletija nalaze se Alipašini izvori i izvor Oko skakavica sa vodopadom Skakavica, koji se mogu posetiti uz opuštenu šetnjicu.
Most Đurđevića Tara
Kada se iz pravca Prokletija pođe prema Durmitoru, odnosno Žabljaku, usput se nailazi na nekada najviši lučki most u Evropi – most Đurđevića Tara, visok 170 metara, ispod kojeg protiče reka Tara. Ovaj most je postao velika atrakcija pa tako gotovo svi prolaznici zastaju da bi prošetali preko mosta, fotografisali se i kupili suvenir iz neke od brojnih suvenirnica koje se nalaze pored samog mosta.
Ono što je meni kao ljubitelju ekstremnih sportova zapalo za oko, jeste „Zip line“, tj. vrsta ekstremne zabave u vidu spusta sajlom s jedne obale do druge paralelno s mostom, na visini od oko 150-170 metara nad rekom Tarom.
Cena spusta je 10 evra po osobi, a iz razgovora sa instruktorima saznao sam da ogromnu većinu klijenata čine stranci. Sjajna kombinacija atraktivne turističke lokacije i ekstremnih sportova koja privlači veliki broj turista.
Durmitor
Za mene je ovo najlepša planina na ovim prostorima. Dodatni razlog da se radujem dolasku na Durmitor je činjenica da je moj najveći planinarski san bio da se popnem na najviši vrh ove planine – Bobotov kuk.
Žabljak predstavlja bazu iz koje svi planinari kreću u osvajanje Durmitora. Tamo se može naći vrlo komforan smeštaj a uz to postoje i marketi, pošta, apoteka, restorani i noćni klubovi, pa ovo mesto posećuje solidan broj turista u nameri da se odmore na planinskom vazduhu i u lepoj prirodi.
Početak uspona mi nije delovao baš ohrabrujuće zbog izuzetno jakog vetra, međutim već nakon prvog grebena vetar je potpuno stao i omogućio nam da uživamo u preostalom delu uspona.
Prvi deo puta ka vrhu je relativno lagan. Na pola puta nailazi se na najviše planinsko jezero Crne Gore – Zeleni vir. Tu je nekako i granica između prve laganije i druge znatno teže deonice. Odatle počinje kamena strmina po kojoj se penjete sve do vrha.
Poslednjih pedesetak metara nisu nimalo za potcenjivanje jer predstavljaju najteži i tehnički najzahtevniji deo uspona, obzirom da se morate pridržavati rukama i vrlo oprezno kretati uz samu stenu. Jedan pogrešan korak dovoljan je da se ode u ambis.
Izlazak na 2.523 metra visoki vrh Bobotov kuk predstavljao je ispunjenje moje najveće planinarske želje i momenat zadivljujućeg pogleda prema Škrčkom jezeru s jedne i Crnom jezeru s druge strane. Tu su i Zupci, Bezimeni i svi ostali vrhovi koji su sada ispod nas a kojima smo se divili tokom uspona gledajući ih kako izranjaju iz magle.
Na vrh su izašle i grupe planinara iz Češke i Nemačke. Lepo je videti strance kako se dive prirodi ovih naših prostora.
Odlučili smo da se ne vratimo istim putem na Žabljak, već obilaznim kako bismo posetili Ledenu pećinu i sankali se preko više stotina metara dugog snežnika koji se zadržao i u avgustu mesecu.
Ovo je fantastična tura za prave zaljubljenike u planinarenje i preporučujem je svima koji imaju strast prema planinama i dobru fizičku kondiciju.
Sutradan smo iznajmili bicikle (cena 10 evra po danu) i provozali se mauntin bajk stazama po Žabljaku, do Zminje i Crnog jezera. Upravo Crno jezero predstavlja najveću atrakciju samog Žabljaka, tu se okuplja veliki broj turista a za avanturiste je uređen avanturistički park sa “zip line-om” nad samim jezerom.
Sve u svemu, sjajna lokacija za opuštanje, šetnju, laganu vožnju bicikla i potpuni užitak u čistom planinskom vazduhu.
Kanjon Nevidio
U centralnom delu Crne Gore, na sat vremena vožnje od Nikšića, nalazi se kanjon Nevidio kroz koji protiče planinska reka Komarnica. Kanjon je dužine 2.700 metara, potrebno je oko 3-4 sata da se prođe zavisno od veličine grupe i kondicije.
Voda je hladna, potpuno bistra i čista i na nekim mestima dosta duboka. Na desetak mesta zbog konfiguracije terena, jedini način za nastavak puta je skakanje sa stena visokih nekoliko metara.
Meni kao neplivaču je sama pomisao na duboku vodu i skokove delovala poprilično zastrašujuće i dvoumio sam se da li da uopšte kročim u kanjon. Ipak, na nagovor mog vodiča Darka Šarčevića odlučio sam da pomoću prsluka ipak pokušam da savladam strah i prođem kroz kanjon. Uspeo sam u tome a o tom iskustvu možete čitati i u mom intervjuu za podgoričke novine Vijesti.
Nakon ovog pomalo traumatičnog iskustva zbog direktnog sudara sa vrlo jakim strahom od duboke vode, plivanja i skokova, mogu reći da je doživljaj izvanredan. Ako umete da plivate, ovu avanturu ne smete propustiti.
Za prolazak kroz kanjon Nevidio možete se obratiti momcima iz Montenegro Canyoning ekipe. Radi se o jako dobro obučenim instruktorima s kojima ćete biti potpuno bezbedni. U blizini kanjona, nalazi se etno selo Nevidio u kome možete pronaći smeštaj i hranu.
Zaključak
Meni je ova desetodnevna avantura donela mnogo lepih i nezaboravnih trenutaka koje ću pamtiti dok sam živ. Iz istog razloga preporučujem svim avanturistima i pre svega planinarima da odu na neku od lokacija o kojima sam pisao i dožive te fenomenalne poglede koje će zauvek pamtiti.
U slučaju da nemate dobru fizičku kondiciju a želite da okusite makar deo planina Crne Gore, možete u kombinaciji sa letovanjem na crnogorskom primorju da uklopite bar 2-3 dana na nekoj od planina ili isprobati kanjoning, rafting i ostale adrenalinske doživljaje.
Na sajtu izmedjuplaninaimora.com pisao sam detaljno o svakom danu ovog putešestvija, pa tamo možete pročitati detalje o svakoj od lokacija koje sam posetio. Sve informacije o atraktivnim destinacijama Crne Gore i smeštaju možete pronaći na sajtu Turističke organizacije Crne Gore.
Ovom prilikom se zahvaljujem i Darku Šarčeviću, odličnom vodiču i vrsnom poznavaocu crnogorskih planina koji mi je pravio društvo tokom svih 10 dana, objašnjavao detaljno sve što me je zanimalo i što me je ubedio da se usudim na prolazak kroz kanjon Nevidio kao neplivač.
Ako vas interesuje obilazak planina Crne Gore, možete ga kontaktirati putem mejla mpt@t-com.me ili putem Fejsbuk stranice Montenegro Phototrekking.
2 komentara
[…] U drugom delu serijala „Upoznajte planine Crne Gore“ čitajte o Prokletijama, Durmitoru i kanjonu Nevidio. […]
ODUŠEVLJENA SAM MOJOM CRNOM GOROM. PRIJE DESETAK DANA POSJETILA SAM DURMITOR, CRNO JEZERO, TARU (SUZU OKA MOG), KANJON MORAČU I MANASTIR, MANASTIR OSTROG,I CETINJE, BOKO KOTARSKI ZALJEV – ŽELIM DOĆI PONOVO I OBIĆI OSTALO, NAJVJEROJATNIJE IDUĆE GODINE AKO STIGNEM, JER PLANIRAM I DO RIJEKE UNE I BOSNU POGLEDATI- VOLIM JU, A VI VEĆ ZNATE KOGA.