Jedna od najbitnijih tipologija turističkih destinacija jeste prema motivima turističke privlačnosti.
Šta su turistički motivi?
Turistički motivi su svi objekti i pojave u prostoru, određenih svojstava i karakteristika, sposobnih da kao spoljni stimulus privuku turiste da ih posete i koji su u mogućnosti da razreše neke njihove turističke potrebe.
Turistički motiv je dakle, sve ono što privlači turistu u neku destinaciju. To nekada može biti samo jedan motiv (npr. plaža), a nekada i grupa motiva (plaža, kulturno-istorisjski spomenici i karneval). Primeri turističkih motiva su plaže, more, jezera, planine, reke, spomenici, arhitektura, manifestacije i sl. Turista kreće na put iz svog matičnog mesta boravka jer želi da zadovolji neke svoje turističke potrebe (želja za kupanjem, skijanjem). Na drugoj strani, u turističkoj destinaciji u koju dolazi, postoje određeni motivi koji mogu da zadovolje tu njegovu potrebu (uređena plaža za kupanje ili planina sa ski stazama).
Osnovni turistički motivi
Turistički motivi su izuzetno brojni i raznovrsni, a i stalno se otkrivaju neki novi, jer turisti uvek žele nešto novo. Ipak, prema turističkom prometu i interesovanju turista, mogu se izdvojiti 4 osnovna turistička motiva, a prema njima i 4 osnovna tipa turističkih destinacija. To su: primorske, planinske, banjske i gradske.
Primorske destinacije – (Pri)morski turizam predstavlja najmasovniji vid motivskih turističkih kretanja u svetu. Topla mora, egzotične plaže i ležaljke ispod palme i dalje su motivi koji globalno privlače najviše turista. Osnovne karakteristike primorskih destinacija su:
– najmasovniji vid turističkih kretanja;
– sezonski karakter – jedna letnja sezona (koja se može produžiti za najviše 60 dana);
– izrazito rekreativno obeležje (iako boravak može biti upotpunjen i kulturnim sadržajima);
– linearna ili zonska prostorna razvijenost.
Planinske destinacije predstavljaju najmasovniji vid kontitentalnih turističkih kretanja. Ostale osnovne karakteristike su:
– dve izrazite i potpuno različite sezone – zimska i letnja
– dugi boravci (iako su sve popularniji i vikend aranžmani)
– kratak radijus kretanja turista, kao posledica velikog rasprostranjenja ovih motiva u kontinentalnim područjima
(turista sa Balkana će vrlo retko otići na skijanje u Ameriku ili Kinu. Nema potrebe, jer slične uslove ima i na Kopaoniku, a najdalje će otići do Bugarske ili Alpa);
– zahtevaju veliki nivo izgrađenosti (smeštaj, žičare, staze, ski-liftovi, postrojenja, infrastruktura, parkirališta…), što može nepovoljno uticati na očuvanje prirodnog okruženja planine i predstavlja veliki izazov (i odgovornost) za turističke menadžere i prostorne planere.
Banjske destinacije imaju najdužu tradiciju u istoriji. Još dok savremeni turizam nije nastao, mnogo ranije, u antičkom svetu su Rimljani poznavali i koristili blagodeti termomineralnih voda i uživali u svojim termama. Brojni su ostaci rismkih termi na području Balkana. Na temeljima rimskih termi, kasnije su, u srednjem veku, i Turci svojim bolovima nalazili leka na ovim izvorima, podižući svoja turska kupatila – hamame. Danas banjske destinacije traže svoje mesto na izuzetno turbulentnom turističkom tržištu, a kao glavni savremeni trend u razvoju banjskih destinacija izdvaja se SPA & Wellness koncept. Osnovne odlike banjskih destinacija su:
– vekovna tradicija;
– celogodišnje poslovanje, ne postoji izrazita sezona. U termomineralnim vodama se može lečiti i uživati u toku cele godine, i mada su u toku leta banje nešto popunjenije, to se ne može povezati sa lepim vremenom, već sa sezonom godišnjih odmora;
– dugi boravci, od 14.6 do 19.8 dana (sve su aktuelniji wellnes vikend aranžmani)
– glavni motivi: termomineralne vode, klima i reljef. Neke banje uopšte ne poseduju termomineralne izvore, ali se odlikuju izuzetno povoljnom klimom koja može biti lekovita za neke bolesti (npr. astma, bronhitis…). Takve banje su poznate i kao vazdušne. Najbolje je, logično, kada banje imaju i lekovite vode i povoljnu klimu, kakav je slučaj sa Sokobanjom;
– zdravstveno-terapeutska i rekreativna funkcija.
Gradske destinacije se odlikuju uglavnom kulturnim motivima turističke privlačnosti, kao što su spomenici, trgovi, muzeji, galerije, kulturna dešavanja, koncerti,… Ostale osnovne odlike:
– velika raznolikost i raznovrsnost samih gradova;
– nema sezona;
– kratki boravci;
– primarne aktivnosti turista: posmatranje, razgledanje, upoznavanje,…;
– najravnomernija raspodela turističkog prometa po mesecima;
– kongresni turizam kao glavni pravac budućeg razvoja.
Pored ovih, osnovnih, motivskih tipova turističkih destinacija, mogu se idzdvojiti i ostali tipovi kao što su: manifestacione, religiozne, seoske, jezerske destinacije itd.