Kapacitet je latinska reč koja znači sposobnost, mogućnost. U turizmu se često pominje ovaj izraz, i zavisno od sfere turističkog fenomena na koji se odnosi variraju i tipovi kapaciteta.
Ako govorimo o turističkim destinacijama, tipovi kapaciteta koje treba poznavati su ekološki, psihološki, socio-kulturni… (o njima više u nekom drugom tekstu). Postoje i kapaciteti koji se odnose na pojedine ugostiteljske objekte koji se bave pružanjem usluga smeštaja, ishrane i pića.
Kapacitet predstavlja sposobnost ugostiteljske poslovne jedinice da ostvari određen učinak u jedinici vremena, izražen odgovarajućim prometom ugostiteljskih proizvoda i usluga.
Merila za izražavanje kapaciteta u ugostiteljskom poslovanju su veoma raznovrsna. Tako se u ugostiteljskim objektima za smeštaj kapacitet izražava brojem ležaja i soba. U ugostiteljskim poslovnim jedinicama za ishranu i piće kapacitet se izražava brojem sedišta u prostorijama za usluživanje.
Ne postoji jedinstven kapacitet za čitav hotel ili neki drugi ugostiteljski objekat, jer se u njima razlikuje više poslovnih celina drugačijim poslovno-organizacionim procesima. Primeri:
– kapacitet kuhinje – broj obroka koji se mogu pripremiti u jedinici vremena
– kapacitet garaže – broj parking mesta
– kapacitet perionice – broj kilograma veša koji se može oprati za određeno vreme itd.
Prema jednoj klasifikaciji možemo razlikovati:
– maksimalni kapacitet – predstavlja maksimalno iskorišćenje i popunjenost svih kapaciteta u toku čitavog perioda poslovanja. Maksimalni kapacitet postoji samo u teoriji, praktično je neodrživ i nemoguć;
– radni kapacitet – predstavlja stvarnu, realnu mogućnost ugostiteljske poslovne jedinice da ostvari određeni obim prometa proizvoda i usluga, uzimajući u obzir tehničke i organizacione zastoje u procesu poslovanja;
– minimalni kapacitet – predstavlja umanjenu mogućnost ugostiteljske poslovne jedinice da ostvari određeni obim prometa ugostiteljskih proizvoda i usluga, jer u tom slučaju ne pokriva ni celinu troškova poslovanja.
– optimalni kapacitet – predstavlja mogućnost ugostiteljske poslovne jedinice da ostvari optimalni obim proizvodnje (prometa) ugostiteljskih proizvoda i usluga, pri kome su troškovi pružanja tih usluga najniži. Optimalnim kapacitetom obezbeđuje se najviši kvalitet ekonomije rada, tj. najpovoljniji odnos između utrošenog (materijala, energije, rada) i stvorenog (ugostiteljski proizvodi i usluge).
Stepen iskorišćenosti kapaciteta ugostiteljsko poslovne jedinice definiše se kao odnos ostvarenog prema mogućem učinku u datom vremenskom periodu i iskazuje se u procentima. Na primer, procenat usluženih gostiju u restranu za jedan dan, u odnosu na maksimalni broj gostiju koji je mogao biti uslužen (prema broju sedišta).
Recimo da neki hotel ima 200 ležaja, da radi u toku cele godine, i da je za godinu dana imao 55000 noćenja. Njegov maksimalni kapacitet, odnosno maksimalna iskorišćenost svih kapaciteta bila bi 200 ležaja x 365 dana = 73000 noćenja (100%). Međutim, stepen iskorišćenosti smeštajnih kapaciteta ovog hotela za tu godinu iznosi. 75% (55000 noćenja), a dobija se po formuli:
Stepen ikorišćenosti kapaciteta = ostvareni broj noćenja / mogući broj noćenja x 100.
Literatura: Osnove turizma i ugostiteljstva, Ognjen Bakić, Miodrag Nikolić