Avgust, prijatni jutarnji let iz Beograda do Podgorice, vožnja krivudavim putevima prema Mojkovcu, negde usput izlazak iz busa usred ničega. Veliki ranac stavljam na leđa, onaj manji spreda, pa tako preko reke Tare ka Biogradskoj gori, jednoj od tri preostale prašume u Evropi.
Ovako je izgledao početak mog desetodnevnog putešestvija po planinama Crne Gore, sve u sklopu promocije turističkih potencijala ove zemlje. Kao zaljubljenik u planine i bloger, iskusio sam staze, bogaze i vrhove prelepih planina i pisao o njima za sajt http://www.izmedjuplaninaimora.com/sr/damir-petkovski/, projekat Turističke organizacije Crne Gore, u nadi da će se što više ljudi zainteresovati da isproba avanturistički turizam i zavoleti Crnu Goru kao atraktivnu destinaciju.
Biogradska gora i Biogradsko jezero
Biogradska gora je nacionalni park osnovan 1952. godine, nalazi se u severoistočnom delu Crne Gore, a ulaz se naplaćuje 3 evra po osobi. Na 1.100 metara nadmorske visine, ušuškano ispod vrhova Bjelasice nalazi se Biogradsko jezero.
Uz samo jezero izgrađene su brvnare sa potpunim komforom, priključcima za struju i dobro uređenim kupatilom. U restoranu se služi izvrsna hrana. Sedneš lepo na terasu u hladovini šume, gledaš prelepo jezero i uživaš u ukusnom obroku. Milina.
Da se hrana bolje svari služe lepo uređene staze oko jezera sa zanimljivim edukativnim sadržajima. Prošetate, naučite nešto o jezeru i nacionalnom parku i tako lepo provedete vreme odmarajući se pred uspone na vrhove Bjelasice.
Bjelasica
Sa Biogradskog jezera, stazom pod velikim nagibom kroz gustu šumu, za manje od 2 sata dolazi se do katuna Goleš. Društvo mi tokom celog ovog putovanja pravi Darko Šarčević, sjajan vodič koji crnogorske planine poznaje perfektno.
Katun Goleš bih nazvao odličnim „pit-stopom“ na putu ka vrhovima Lica i Ogorela glava. Uslužili su nas pršutom, sirom, domaćom pogačom i sokom od borovnice. Imaju nekoliko brvnara u kojima se može i prenoćiti. Zajedno s nama, na ručak je tu svratila i grupa čeških planinara.
Putem mejla katungoles@gmail.com možete im najaviti dolazak, kako bi domaćin Ranko Bulatović i njegova porodica pripremili sve za vaš dolazak.
Posle okrepe, nastavili smo uspon prema vrhovima Lica i Ogorela glava, koji se nalaze na oko 2.000 metara nadmorske visine a do njih se dolazi preko cvetnih livada, dakle bez ozbiljnijeg planinarenja, tako da su ovi vrhovi i očaravajući pogledi sa njih dostupni i ljubiteljima prirode sa slabijom kondicijom.
Na Ogoreloj glavi raste biljka kleka, čija smola privlači gromove, pa je vrh bukvalno izrešetan gromovima, potpuno je ogoreo pa stoga i nosi ovakav naziv.
U suton napornog dana, nakon mnogo prepešačenih kilometara sa dva ranca na sebi, stigli smo do katuna Vranjak, gde smo zatekli veselu atmosferu s obzirom na to da je grupa od 30-ak francuskih srednjoškolaca imala nastavu u prirodi a bili su smešteni u ovom katunu. Prespavali smo u kućicama u kojima ima mesta tek da se uvuče jedna osoba.
Bez luksuza, to su autentične kućice bez fensi dodataka, dovoljne da se u njima prespava i odmori organizam za uspon na najviše vrhove Bjelasice i obilazak planinskih jezera.
Nama je katun Vranjak bio baza u kojoj smo ostavili najveći deo opreme, a onda se uputili u obilazak Troglave, Zekove glave i Crne glave – najviših vrhova planine Bjelasice (oko 2130 metara nadmorske visine). Sa tih vrhova se pruža divan pogled na okolna planinska jezera – Ursulovačko i Pešića jezero.
Pri silasku sa Crne glave, najvišeg vrha planine Bjelasice, preporučujem obilazak Pešića jezera koje izgleda fenomenalno a nalazi se na oko 1830 metara nadmorske visine. Takođe, treba posetiti i izvor Biogradske reke koja se uliva u Biogradsko jezero.
Komovi
Samo što smo se vratili iz celodnevnog obilaska vrhova Bjelasice i planinskih jezera u katun Vranjak i smazali jagnjetinu, usledila je provala oblaka. Džipom, po offroad putevima i kiši otišli smo do katuna Štavna u podnožju Komova.
Katun ima restoran sa odličnom hranom i uslugom, desetak brvnara na sprat sa po 6 kreveta i posebnim kupatilom. Rekao bih katun sa 5 zvezdica. Pamtiću i pogled sa tog mesta na noćno nebo prepuno zvezda.
Za uspon na Komove dobili smo pojačanje u vidu Montenegro Phototrekking ekipe koju čine ljubitelji planinarenja iz cele Crne Gore. Uz odlično društvo i dobru atmosferu, uspon do Vasojevićkog Koma na visini od 2460 metara je predstavljao pravo uživanje.
Preko puta ovog vrha nalazi se Kučki Kom, a pogled na njega dok izranja iz magle je bajkovit. Komovi su zahtevniji za penjanje od Bjelasice, mada uz dobru volju i veliku želju, čak i osobe sa slabijom kondicijom mogu popeti Vasojevićki Kom bez većih problema.
U drugom delu serijala „Upoznajte planine Crne Gore“ čitajte o Prokletijama, Durmitoru i kanjonu Nevidio.
3 komentara
[…] prvom tekstu serijala „Upoznajte planine Crne Gore“ čitali ste o Biogradskoj gori, Bjelasici i Komovima. U drugom tekstu preneću vam utiske sa Prokletija, Durmitora i iz kanjona […]
[…] bih i mogućnosti posećivanja raznih konferencija, učešća u blogerskim akcijama poput desetodnevnog planinarenja u Crnoj Gori ili uživanju u ekstremnim sportovima na Kopaoniku. Umesto onog “Ti nisi normalan, zašto si […]
Da li mogu da koristim vase fotografije na mom sajtu koji sam pravim i prica o Crnoj Gori na grckom jeziku.
Srdacan pozdrav iz Atine