Na poziv Nacionalne turističke organizacije Nemačke boravio sam par dana u Beogradu družeći se sa nekim od najpoznatijih faca svetske „travel blog“ scene.
O tome kako i zašto sam dobio poziv sam pisao već u tekstu Sajam turizma u Beogradu i poziv koji se ne odbija, pa koga zanima neka pročita, da se ne ponavljam. Ukratko, dobio sam poziv da, sa još desetak travel blogera iz sveta, budem gost Nemačke na ovogodišnjem sajmu turizma u Beogradu. Njhov cilj je bio da nas upoznaju sa svojom destinacijom, turističkom ponudom i nekim novitetima u toj ponudi, i eventualno nas „nateraju“ da napišemo nešto o tome.
U sredu, 20. februara, sam stigao u hotel Excelsior u Beogradu. To je hotel u kome je bila smeštena cela grupa. Troškove boravka je snosila NTO Nemačke. Excelsior Beograd poseduje tri zvezdice i zadovoljava sve uslove predviđene za tu kategoriju, pa i više od toga. Enterijer, higijena, usluga, ljubazno osoblje… Hotel se nalazi u neposrednoj blizini Skupštine grada u kojoj nas je te, prve večeri, čekao svečani prijem povodom otvaranja Sajma.
Svako od blogera je imao zasebnu sobu. Ja sam dobio odličnu jednokrevetnu sobu sa pogledom naaa… – ništa :D. Ali, to je i bilo ono što sam želeo, jer bi soba sa pogledom na ulicu i Skupštinu verovatno bila previše bučna ujutru. U sobi me je čekala i lična dobrodošlica :).
Svečani prijem u Skupštini grada
Po dogovoru, svi smo se našli u 18:45 u lobiju hotela, zvanično se upoznali i krenuli na prijem. Pre ulaska u samu svečanu salu sve goste su lično pozdravljale direktorice NTO Nemačke i Srbije, uz upoznavanje i razmenu biznis kartica.
Prijem ko prijem… Bio je u formi koktela uz mnogo uglednih i wannabe important faca. Neizostavni su bili pozdravni govori koji su previše trajali i na licima oko sebe sam video već popriličnu frustriranost bezveznim govorima. Ali to je ono u čemu smo očigledno najbolji – u priči pred kamerama.
Kao što se da osetiti iz prethodnog pasusa, nisam veliki ljubitelj ovakvih skupova jer se obično nakupi tu svega i svačega. Posle govora krenulo je posluženje hrane i vina, a sve je bilo prošarano gastronomskim specijalitetima obeju zemalja – Nemačke i Srbije. Prijem je poslužio nama da se malo bolje upoznamo, a meni lično i da pokrenem svoj mozak da misli na engleskom :). Iako smatram da dobro baratam engleskim jezikom, ne koristima ga u govoru često, pa sam mislio da ću možda imati malo problema na početku, ali ipak je bilo sve ok :).
Posle prijema otišli smo nazad u hotel gde je većina nas, uz nekoliko predstavnika NTO Nemačke, otišla u restoran-bar gde smo nastavili razgovore uz vino. Restoran se zatvorio u 12, pa sam onima koji žele da nastave druženje predložio da odemo do moje sobe i nastavimo tamo, što su prihvatili sa oduševljenjem. To je ta naša gostoprimivost ;).
Ko su ti travel blogeri?
U pitanju su zaista fenomenalni ljudi. Niko od njih nema više od 40 godina. Namlađa je bila Nadine, 23-ogodišnja blogerka iz Beča, koja vodi blog theandwork.com.
Bilo je tu i četvoro blogera iz Rumunije. Verovali ili ne, u Rumuniji postoji preko 300 travel blogova, a oni su predstavljali one najbolje. To su devojke koje vode travelgirls.ro i Razvan Pascu, koji vodi razvanpascu.ro.
Tu je bila i Alexandra Kovacova iz Slovačke koja vodi blogove crazysexyfuntraveler.com i wetravelaroundtheworld.com. Sa njom je bio još jedan slovački bloger Michael koji je proputovao čitavu Aziju i Afriku.
Da bih vam najbolje objasnio koliko su ovi likovi važni, predstaviću vam onog „najmanje bitnog“ među njima, koji ima manju posetu od ostalih, sa mojim izuzećem :).
To je Andras Jokuti, jako zanimljiv lik iz Budimpešte. Andras je travel&food bloger, a inače je i nekadašnji profesionalni vaterpolista. Čovek je prepun sjajnih priča i dogodovština. Sa njim sam se vrlo brzo razumeo jer nam je vaterpolo bio neiscrpna tema :). Reče mi da je mu je saigrač bio Jugoslav Vasović i da je sa njim izuzetno dobar prijatelj. Kaže i da ima prijatelje i u Srbiji i u Hrvatskoj i da mu je smešna ta naša međusobna mržnja i da je nikako ne razume. Ne razumem je ni ja prijatelju…
Njegov blog vilagevo.blog.hu ima mesečnu posetu od minimum 700.000 jedinstvenih posetilaca svakog meseca! Dodaću i da čovek piše na mađarskom. Dakle, on je najmanje čitan od svih ostalih iz društva…, bar koliko sam ja uspeo da skapiram. Mislim da nema blogera u Srbiji koji ne bi voleo ove cifre u svojoj statistici.
Kao što se može primetiti ovo su uglavnom blogeri iz našeg okruženja – Rumunija, Mađarska, Slovačka, Austrija… Ja sam bio predstavnik Ex-Yu zemalja.
Pored nas tu su bila i dvojica „cream de la cream“ svetskih travel blogera: Melvin Boecher traveldudes.org i Keith Jenkins velvetescape.com. Slušati ono što oni pričaju je zaista zlata vredno.
Dakle, bio sam u društvu ljudi koji uglavnom imaju višemilionske posete na svojim blogovima i od toga dosta lepo žive. Proputovali su čitav svet, što bi se reklo – uzduž i popreko. Iako se moja posećenost (mlad blog, ne pišem na engleskom…) ne može porediti sa njihovom, bio sam potpuno ravnopravan sa njima, u svakom pogledu. Čak sam u više navrata ja njima davao neke savete i ideje, koje su sa oduševljenjem prihvatali, a neke i zapisivali. Svakako da sam mnogo više ja naučio od njih.
Sajam…
Drugog dana nas je čekalo otvaranje sajma, uz dobar umetnički program i sa opet veoma dosadnim govorima. Razumem ja protokol, ali ljudi moraju malo da ograniče svoje pametovanje. Neka se ugledaju na direktoricu NTO Nemačke koja nije govorila više od nekoliko minuta, a verovatno ima mnogo pametnijih stvari za ispričati od nekih drugih…
Posle ceremonije otišli smo do štanda Nemačke u hali 1. Tu je bio upriličen koktel, koji je imao za ideju da obezbedi neformalno druženje nas, zvaničnika obeju NTO i sekretara Petkovića. Međutim, kako je krenulo posluživanje hrane i pića na štandu se stvorilo toliko ljudi da je bilo nemoguće držati čašu i normalno stajati, a kamo li razgovarati. A msilio sam da smo prestali biti tako drčni na besplatne stvari… – zabluda.
Kada su ljudi iz organizacije uspeli da uspostave red na štandu svi naši zvaničnici su već otišli. Kasnije smo na štandu imali predstavljanje nove android aplikacije za turiste dok putuju kroz Nemačku, kao i priliku da putem video konferencije razgovaramo sa još nekim trevel blogerima iz Nemačke, ali to nije išlo baš najbolje jer je internet na sajmu bio izuzetno loš.
Večera i sramotan potez NTO Srbije
Uveče smo imali organizovanu večeru u Our Bar-u. Izuzetno prijatno mesto, odlična usluga, prijatna atmosfera i muzika, i odlična hrana internacionalne kuhinje. Međutim, ovde i nije sve baš išlo po planu. Krajem dana smo dobili poziv i NTO Srbije da idemo u neki restoran-kafanu u Zemunu gde oni te večeri organizuju veče za svoje goste. I baš sam pomislio u sebi „hvala Bogu da su se setili da makar malo iskoriste to što su ovi ljudi u Srbiji“. Bila je to lepa šansa da se prikaže autentična domaća atmosfera o kojoj bi blogeri pisali. Sećate se one višemilionske posete njihovih blogova? Ipak, šansa je ostala neiskorišćena…
Požurili su nas da na brzinu pojedemo to što imamo i da ne naručujemo više jer idemo u kafanu, a tamo su ogromne porcije i odlična atmosfera. Ja sam dodatno objasnio ljudima šta je to kafana i video sam da se raduju tome. Otišli smo u Zemun, ušli u restoran, a tamo 4 slobodna mesta. Nas je bilo mislim 17. Pozoveš ljude (i to ne bilo koje), da dođu sa jednog kraja grada na drugi, odvučeš ih sa večere, obećaš dobar provod i onda im kažeš „eh, pa eto, nema ovde više mesta, šta da se radi, nismo znali, kasno smo saznali bla bla bla“. Dno dna. Sve nam je do tada organizovala NTO Nemačke, ovo je bila jedina stvar koju je NTO Srbije trebala da uradi, i evo kako su oni to završili.
Delimično su se iskupili time što su nas odveli u drugi restoran u kome je sve išlo na račun naše turističke organizacije. Pohvalio bih restoran Iguana na odličnoj usluzi i prijatnoj atmosferi. Lagan instrumentalni džez koji je išao uživo je bio baš nekako smirujući nakon neprijatne situacije u Zemunu. Razmišljao sam malo o tome kako se troši novac u našem turizmu i na šta. Nije ni čudo što smo tu gde jesmo. U tim trenucima sam bio ubeđen da ću o ovome pisati mnogo oštrije i mnogo bezobraznije, po zasluzi, ali ću možda najviše zbog truda koji je gospodin Vladimir Đumić uložio da opegla stvar i iz poštovanja prema njemu ovde stati. Turistička organizacija Srbije je uputila i zvanična i nezvanična izvinjenja i pozvali su blogere da ponovo posete Beograd početkom leta i budu njihovi gosti. Ne znam da li su ovde mislili i na mene, ali posle ovih mojih lepih reči čisto sumnjam :D.
Da ne kudim dalje, bilo nam je zaista odlično u nastavku večeri. Sa nekim blogerima sam uspostavio i skoro prijateljske odnose. Sa Melvinom sam čak posle toga produžio u jedan od klubova u centru grada :). Za stolom nam se pridružilo i dvoje blogera iz Australije. Kažu da putuju već 7 meseci. U Beogradu su planirali da ostanu 2 dana, ali su tu već mesec dana. Bio sam srećan da su bar oni stekli pozitivne utiske. Govorio sam im da bi trebali da posete i ostale delove Srbije i pričao sam im o nekim našim atrakcijama, i mogu reći da su me slušali širom otvorenih ušiju :).
Poslednji dan i rastanak
Sutradan je bio poslednji dan našeg druženja. Otišli smo do sajma, odslušali neke prezentacije a onda su oni krenuli na aerodrom. Mnogi od njih su zaboravili da sam ja iz Srbije i da ne idem na aerodrom. Usledili su poprilično srdačni pozdravi uz mnoštvo lepih reči. Iznendili su se kada sam im rekao da neću biti na najpoznatijem i najvećem svetskom sajmu turizma u Berlinu. Teško shvataju da stvari u Srbiji ne funkcionišu baš kao u njihovim zemljama…
Znam da sam bio i više nego preopširan a opet previše kratak da bih dočarao tih nekoliko dana. Bio sam izuzetno počastvovan što sam bio deo svega toga, i bio sam ponosan na sebe :).
Na sajmu sam, inače, ostao do nedelje, i te dane sam iskoristio za završavanje svojih privatnih obaveza. Zato ću svoje utiske sa ovogodišnjeg sajma turizma napisati u posebnom tekstu.
To the travel bloggers:
Thank you all once again for great time in Belgrade! Hope to see you soon or some day, somewhere… :). Cheers!
3 komentara
Thanks babe! Was lovely meeting you all 🙂
Ciao brate! Kako si? 🙂 was great meeting you – I hope to see you again – maybe in Spring 🙂
[…] koji imaju pametne telefone više od godinu dana. Uostalom, nedavno sam na ovu temu govorio sa svetskim facama travel blog scene i imao sam mnogo toga da kažem što ni oni nisu znali […]