Kada sam na prvoj godini fakulteta čuo za ovu organizaciju maštovito sam zamislio kako bi vrhunski bilo da jednoga dana i sam budem deo toga – deo Crème de la crème ekipe svetskih eksperata za turizam. Tada je to bio samo san…
Nedavno je prošlo godinu dana od kako sam član AIEST-a (Association Internationale D’Experts Scientifiques Du Tourisme). Jedan od ostvarenih snova.
AIEST broji manje od 200 članova iz celog sveta. Uglavnom su to profesori na visokim univerzitetima, rade u institutima za turizam i na sličnim akademskim pozicijama. Svi do jednog imaju doktorat. Svi osim mene.
Da, ja sam jedini član AIEST-a bez doktorata! Pored toga, ja sam jedini član AIEST-a iz Srbije i istovremeno i najmlađi član ove organizacije!
Kako sam onda baš ja postao član?
Iskreno, ne znam baš tačan odgovor, ali znam šta sam sve i koliko radio proteklih godina. Verovatno velikih zasluga ima ovaj blog.
Nikada me nisu zanimali doktorati i akademska dostignuća. Ušteđevinu koju sam imao za postdiplomske studije sam upotrebio za osnivanje firme i pokretanje svog prvog projekta. Ipak, nastavio sam da učim, mnogo više nego što bih učio na bilo kakvim doktorskim studijama, a sticao sam i praktična iskustva.
AIEST su osnovali Walter Hunziker i Kurt Krapf, koji su zajedno možda najcitiraniji teoretičari turizma. Sedište organizacije nalazi se u Sent Galenu, u Švajcarskoj, i u svim naučnim turističkim krugovima ova organizacija predstavlja najrespektabilniju asocijaciju turističkih stručnjaka.
Postati član AIEST-a nije jednostavno. Pre nego što sam dobio punopravno članstvo dva puta sam bio odbijan, a prijave se razmatraju jednom godišnje. U tehničkom smislu je jednostavno aplicirati – treba popuniti jedan veliki formular, napisati motivaciono pismo i to je to (koliko se sećam). Međutim, morate imati dosta jak portfolio o vašem doprinosu obrazovanju u turizmu i turizmološkoj nauci.
Kao izuzetno bitan kriterijum za prijem u AIEST ističe se zalaganje pojedinca i doprinos u edukaciji i širenju znanja iz oblasti turizma u svojoj široj zajednici. Zato su članovi AIEST-a uglavnom univerzitetski profesori turističkih predmeta u svetu jer oni edukuju na hiljade studenata.
Međutim, ja nisam profesor na fakultetu i nemam doktorat. Očigledno je da čelnici AIEST-a ne uzimaju samo formalnu univerzitetsku edukaciju u obzir, već i oblike neformalne edukacije kao doprinos edukaciji svih koji se interesuju za turizam.
Ovaj blog predstavlja veliku edukativnu bazu aktuealnih znanja koje je dostupno svima. Da, tekstovi jesu na srpskom jeziku, ali danas strancima nije ni malo teško da provere kvalitet tih tekstova.
Pored ovog bloga kreirao sam i onlajn seminar „Internet u službi turizma i ugostiteljstva“ sa OKC-om, održao mnogo predavanja i seminara sa svojom agencijom i organizovao e-Turizam konferenciju, kako bih celokupnoj domaćoj turističkoj javnosti približio veoma bitne promene koje se događaju u turizmu. A da, predajem i turističke predmete u srednjoj školi.
Sve navedeno, zajedno sa ostalim stvarima koje radim, je očigledno bilo dovoljno da budem primljen u ovu eminentnu organizaciju.
Zašto sam aplicirao?
Kao što sam već rekao, nemam akademskih ambicija. Doktorati i titule me ne interesuju, ali sam želeo da ostvarim taj cilj, i postanem deo te organizacije.
Kada postavite sebi neke ciljeve i nakon određenog perioda ih ostvarite, obično nemate osećaj kakav ste mislili da ćete imati kada ih dosegnete. Tako ni ja nisam bio naročito presrećan kada sam saznao da sam postao deo AIEST-a.
Bio je to moj studentski, brucoški cilj, i veoma sam ponosan zbog toga, naročito jer sam najmlađi član ove organizacije, jedini iz Srbije i jedini bez doktorata.
Želeo sam to i kako bih vam pokazao da možete postati deo najeminentnijih svetskih akademskih organizacija bez da jurite mastere i doktorate! To je ono što stalno govorim, i zbog čega i pišem ovaj tekst.
Pustite postdiplomske studije, okrenite se savremenim znanjima u turizmu, učite ono čega nema na fakultetu, stičite praksu, i delite kasnije svoje znanje o tome. Ne treba vam katedra i amfiteatar, dovoljan vam je samo blog, i vaši studenti će biti iz celog sveta. Ako želite da podučavate druge, dajte im moćna, savremena i korisna znanja, a ne neke teoretske, smaračke i bajate stvari.
Ukoliko je, međutim, vaš cilj akademskih ambicija da postanete profesor na fakultetu samo zbog dobre plate (a ne podučavanja) – sa vama nemam šta da razgovaram.
Kako izgleda biti deo AIEST-a i šta sam dobio od toga?
Gotovo isto kao i ne biti deo ove organizacije. Vrlo brzo sam shvatio da je članstvo u AIEST-u pre svega statusni simbol za njegove članove a da nekih većih praktičnih koristi nema. To je jednostavno priznanje za dostignuća pojedinca sa kojim bi on trebalo znatno više da vredi u branši.
Možda je tako negde u inostranstvu, ali se ja i nisam nešto statusno ovajdio od toga, jer je mali broj ljudi ovde uopšte i čuo za AIEST. To svakako mnogo više koristi univerzitetskim profesorima, jer je time njihov naučni rad priznat na svetskom nivou, ali meni to nije značilo previše. Postavio sam to na svoj LinkedIn profil, i kroz statuse na ostalim mrežama, dobio čestitke i to je to.
Ipak, lepa lična satisfakcija mi je činjenica da među članovima nema ni jednog profesora iz Srbije (i svega nekoliko sa Balkana). Da li je AIEST procenio da moje pisanije na ovom sajtu vredi više od njihovih naučnih radova? Ne znam da li više vrede, ali sam siguran da imaju veću čitanost, te samim tim imaju veći edukativni značaj. Savet za profesore turizma: pokrenite svoje blogove!
Pored profesionalnog statusa članstvo u AIEST-u daje mogućnost svojim članovima da besplatno učestvuju na nekim od značajnijih turističkih konferencija u svetu. Ovakvih dešavanja ima svega nekoliko u toku godine, a obzirom da su se do sada održavale u dalekim zemljama, troškovi puta i smeštaja su bili preveliki da bih učestvovao. Dakle ni tu ništa nisam dobio.
Treća bitna korist za članove AIEST-a je pristup njihovoj onlajn biblioteci, u kojoj sam ja samo izgubio vreme jer se tamo nalaze isključivo akademski naučno-istraživački radovi (čitaj beskorisna smor istraživanja) koji mene ni malo ne interesuju. Uglavnom su to stari radovi, nema ničeg aktuelnog i zanimljivog, ništa gde bih mogao da naučim nešto novo što mogu primeniti u poslu. Dakle, beskorisno.
Četvrta korist za članove je networking kroz onlajn forum koji je zamišljen kao mala društvena mreža na kojoj su svi članovi. Međutim, svega destak članova ima popunjene profile, ostali verovatno nikada nisu ni ušli na taj forum, nema nikakvih aktivnosti, svega nekoliko bajatih diskusija i to je to. Znači ni od toga ništa.
Peta korist su kontakti svih ostalih članova do kojih lako mogu doći, ali mi za sada nisu bili potrebni, a i sumnjam da će biti.
Organizacija je prilično mrtva, svega jedan mail mesečno dobijem od njih. Ni približno kako sm zamišljao AIEST na prvoj godini fakulteta.
Sve se, dakle, svodi na koristi od statusa u branši koji se dobija članstvom u AIEST-u. Kao što rekoh, ja od tog statusa ne videh nikakve koristi ali mi lično ipak veoma prija i imponuje.
U obaveštenju o prijemu je stajalo da sam primljen u organizaciju zbog svog doprinosa u širenju i pružanju izuzetno bitnih znanja o primeni IT-a u turizmu. Kako da ne budem ponosan kada to sve vide i shvate stranci koji čak ne govore jezik na kojem pišem.
Eto, prikazao sam vam kako izgleda biti član jedne od najpoznatijih organizacija turističkih eksperata u svetu i kako možda i vi možete postati deo toga, ako želite.
2 komentara
Bravo momčino, samo napred…
Cestitam! To i jeste za divljenje i poštovanje i starijih kolega. Samo mi nije jasno zašto pored toliko aktivnosti radite u školi ?