Najzad ste dobili posao kakav želite – da vam putovanja postanu posao.
Mladi ste, putujete i zarađujete, može li biti bolje? Obožavate posao koji radite, puni ste elana i uvek sa osmehom pakujete svoj kofer za sledeću avanturu.
Posao turističkog vodiča je dinamičan i uzbudljiv. Sve se brzo odvija: završi se letnja sezona ali kreću jesenja putovanja, pa zimovanje, pa ekskurzije i eto opet najbitnije letnje sezone.
Iz autobusa u autobus, iz destinacije u destinaciju i kao dlanom o dlan više nemate 19 već 29 godina. Putovanja vam prestanu biti zanimljiva, sve destinacije ste već naučili napamet, dolaze neki novi klinci sa potpuno drugačijim vrednostima i sve to počinje da vas nervira. Još veći problem je što fizički sve slabije podnosite sve to, a izgubili ste i ambicioznost i motivisanost u poslu.
Malo ste ljubomorni na svoje kolege koji rade kao agencijski predstavnici – oni nisu stalno na točkovima, u letnjoj polovini godine su na moru, dočekaju i isprate turiste i uživaju na plaži, dok vi često nemate vremena ni da se okupate u slanoj vodi. Možda ćete naredne sezone pokušati da se prebacite na ovu poziciju.
Sa druge strane, agencijiski predstavnici su ljubomorni na vas jer imate dinamičan posao, a oni se čitavog leta smaraju u jednom mestu. U aprilu, maju i junu umiru od dosade jer nema posla ni ljudi, ali onda u špicu sezone polude od obaveza i raznih problema koji se dešavaju, da bi opet septembar i oktobar proveli udarajući recke na zidovima očekujući povratak kući i odlazak u neku zimsku destinaciju na isti takav posao. Možda će se oprobati na poziciji vodiča naredne godine…
Vreme je da zasnujete i porodicu, ali kako kada ste više van kuće nego u kući. Teško je uopšte i vezati se za neku osobu koja će imati razumevanja za vaše stalno odsustvo, a kamo li da razmišljate o deci i nečemu sličnom. Plata koja vam je nekad bila odličan džeparac u ovom životnom dobu više nije dovoljna. Ipak, znate da morate raditi kako biste izdržavali porodicu, nešto uštedeli i nastavljate istim tempom. Podsećate sebe da je to posao koji volite, da ste oduvek želeli da vam putovanja budu posao i nastavljate tako.
„Stižu i četrdesete…“
Vi ste najiskusniji vodič u agenciji, ljudi vas poštuju, novi klinci uče od vas. Međutim, sada još teže podnosite svoj posao, godine stižu i niste više za život na točkovima, smučilo vam se. Maturanti u autobusu vrište, ne možete da ih slušate. Dobacuju vam, zovu matori, stari, ćale. Na trenutak se zapitate kako ste nekada jedva čekali priliku da budete vodič maturantima i kako je to nekada bilo skroz kul, kada ste bili samo par godina stariji od njih…
Počinjete shvatati da vaši doprinosi u agencijama nisu uplaćivani redovno, ili da možda u nekima nisu uplaćivani uopšte. Mirite se sa činjenicom da od penzije nema ništa i zato morate još više raditi kako biste uštedeli nešto i za starost. Nastavljate sa poslom.
Možda je rešenje da ostavite to sve i osnujete neki svoj biznis, ali nemate više snage kao u 25-oj, plašite se rizika, ipak su deca na studijama, imate kredite i ne smete da rizikujete. Osećate kao da ste zarobljeni dok putujete, da ste postali robovi sopstvenog idealnog posla. Nemate kud, nastavljate…
Priču možete završiti i sami.
Jedna od najvećih prednosti rada u turizmu jesu česta putovanja. Koliko ste puta ovo čuli:
– Zašto si upisao turizam?
– Pa zato što obožavam putovanja!
Naravno, česta putovanja nisu u opisu posla svih turističkih radnika, daleko od toga, ali takvih pozicija i te kako ima. To su uglavnom turistički vodiči, turistički pratioci, animatori, agencijski predstavnici.
Na ovim radnim mestima se uglavnom ne može zaraditi baš neki vrhunski novac i može se reći da ti poslovi često nisu plaćeni kako treba da budu. Ipak, mnogi turistički radnici, naročito mladi, obožavaju ove pozicije, iz ljubavi prema putovanjima.
Ova zanimanja pružaju odličnu priliku da obiđete što više destinacija, steknete poznanstva i iskustva, kako profesionalna tako i životna, i to zaista jesu zanimanja koja vam mogu pružiti mnogo zadovoljstva kada ste mladi. Međutim, primetio sam da se vremenom priča često ne nastavlja tako bajkovito kao što počinje.
Lično nikada nisam bio na nekoj od ovih pozicija, pa ne mogu da pričam iz prakse, ali nekada se stvari bolje vide kada se sagledaju sa strane. Mogu reći i da sam solidno upućen u celu priču. Znam da Travel blogeri imaju isti problem – u početku je sve super i fino, putujete besplatno ali vremenom se to promeni.
Ovo su samo neka moja razmišljanja i vrlo je moguće da grešim, pa bih voleo da čujem i vaša mišljenja i iskustva u komentarima.
Znam mnogo ljudi koji se bavi ovim poslovima i poslednjih nekoliko godina pratim na koji se način razvija njihova karijera i u kom pravcu idu. Znate da je danas na Fejsu i ostalim društvenim mrežama lako ispratiti šta neko radi.
Poslovi turističkih vodiča i agencijskih predstavnika su izuzetno primamljivi kada ste mladi. Dobijate zanimljiv i dinamičan posao, rad sa ljudima, priliku da putujete besplatno i za to budete plaćeni, možda ne previše ali sasvim dovoljno da pokrijete neke svoje osnovne troškove ili zaradite dodatni novac.
Međutim, ta količina novca koju zarađujete u studentskim danima nije dovoljna u kasnijem životu. Potrebno je zarađivati više a kao turisički vodič ćete morati mnogo intenzivnije da radite kako biste došli do približno željene sume. Međutim, kako raste potreba za većim angažovanjem i intenzivnijim radom tako i vaše mogućnosti i motivisanost sa godinama opadaju.
Mala napomena: cilj ovog teksta nije da na bilo koji način unizi delatnost turističkog vodiča. Naprotiv!
Želim samo da ukažem na stvari koje se realno dešavaju u praksi i ovo stavim svima kao malu opomenu da postoji zamka u koju lako mogu upasti a da to i ne primete.
Putovati i zarađivati je izuzetno uzbudljivo kada imaš 20, ali biti stalno na točkovima u 40-im godinama nije nešto što većina ljudi želi. Možda su mladi vodiči u startu svesni toga, ali i podjednako ubeđeni da oni to vole i da će im spavanje u autobusu uvek biti zabavno.
Zbog stalnih putovanja oni, međutim, u mladosti propuštaju priliku da rade na svom dodatnom obrazovanju i stiču veštine na drugačijim poslovima koji će im u perspektivi omogućiti plaćeniji a lakši posao. Kada shvate da bi nešto morali da promene često već bude kasno – nemaju mogućnosti i snage za to.
Ovo naravno nije univerzalna priča i nikako nije slučaj sa svim turističkim vodičima, agencijskim predstavnicima, ali se dešava i to ne retko.
Moj savet je da vam u poznijim godinama vodički posao bude samo dodatni izvor prihoda. Znam mnogo ljudi koji imaju licencu vodiča ali rade neke mnogo ozbiljnije poslove, a onda, s vremena na vreme, kada žele ponovo da osete tu strast odrade neku turu i još zarade na tome pored svojih redovnih prihoda. To je idealna kombinacija.
Smatram da su poslovi agencijskih predstavnika, vodiča, animatora skroz super u mladosti, ali da se nikako samo na njih ne smete osloniti u kasnijim godinama. Morate biti svesni da ćete bez dodatnih prihoda teško živeti lagodno od vodičke plate, kao i da će vaš radni elan na ovom poslu vremenom opadati.
Putovaćete, ali nećete uživati u tim putovanjima, a koja je onda poenta svega?
Naravno, viđao sam starije turističke vodiče koji odlično zarađuju i koji i dalje imaju veliku motivaciju za radom i sve to obavaljaju sa ljubavlju. To su sasvim sigurno najkvalitetniji vodiči koji postoje kod nas i oni će uvek biti dobro plaćeni.
Takvih nema mnogo i nije baš toliko realno misliti da ćete i vi biti kao oni, jer sam, ipak, mnogo češće viđao starije vodiče koji nemaju volju za životom dok obavljaju svoj posao.
Još jedna napomena: U narednim godinama će sigurno sve više rasti potreba za loko vodičima, što je prilično drugačiji posao od klasičnog vodiča. Biti loko vodič možda nije tako kul kada ste mladi ali u perspektivi možete imati dosta ozbiljan posao sa stalnim prihodima, ili bar odličan dodatni posao, bez da napuštate svoje mesto boravka. Ovo je možda idealni „spas“ za sve vodiče kojima je već preko glave da putuju za Grčku, Italiju, Crnu Goru…
Kakva su vaša razmišljanja na ovu temu? Možete li podeliti neka svoja ili iskustva svojih prijatelja i kolega? Napišite to u komentarima kako bi mladi koji razmišljaju o ovom pozivu dobili informaciju iz prve ruke.
3 komentara
Odlična analiza profesije turističko vodiča.
Iz mog skromnog iskustva, razlozi za ulazak u avanturu zvanu „turistički vodič“ (ostale kategorije ne pominjem, jer ih ne priznajem, bez obzira šta kaže zakon) su uslovno rečeno pogrešni. Mladi ljudi se odlučuju da krenu u avanturu misleći da će njihov doživljaj destinacije na koju idu biti jednak onom doživljaju koji ima turista kojeg vode. A u stvari je uglavnom sasvim suprotan.
Pri tom, spavanja ima malo i većinom u autobusu, hrana je suva i neredovna, gaziranih sokova ima na pretek, ekstremne hladnoće i vrućina ima najviše. Iz tog razloga, većina vodiča (i ostalih) odustane, tj. menja zanimanje posle dve, maksimalno tri sezone. Ostaju u poslu oni koji tačno znaju u šta su se upustili (njih je najmanje), oni koji to saznaju uz put i odluče da je to poziv kojim se treba baviti i oni koji nemaju druge izvore prihoda u tom trenutku. Ostale vodiče zamenjuju nove mlade snage i tako u krug.
Sa druge strane, ako vodič zna tačno šta ga čeka, ako je nakupio dovoljno iskustva da percipira nepredviđeno, da mu je komunikacija sa turistima, voznim osobljem, hotelijerima, recepcionerima, kustosima, lokalnim vodičima i ostalim učesnicima u ovom beskonačnom lancu takva da dominira u stavovima, suptilno nameće svoje mišljenje, nenametljivo sprovodi svoje odluke, a da pri tom ostane lider u autobusu, da mu je znanje iz istorije, istorije umetnosti, jednog stranog jezika, geografije, biologije, psihologije, matematike na nivou apsolviranih studija tih predmeta, onda je on rođen za taj posao, njega će zvati, preporučivati i on će samo od tog posla moći da živi i to bez problema.
Ja poznajem nekoliko ljudi koji su upravo ovakvi i oni su za mene heroji naše profesije.
Tekst je odličan, moj drug Milan, iako nije bio vodič ima odličan „inside info“ za suštinu problema vezanih za ovaj fenomenalni posao, koji ne može svako da radi.
I da, pored svega navedenog ovaj posao je apsolutno fantastičan!
Svaki posao ima dobre i lose strane. Mozda ovo nije posao koji mnogo ljudi moze da radi „do penzije“ ali iz mog ugla trenutno izgleda mnogo bolje nego kancelarija od 9-17, a po potrebi i duze. Naravno, treba razmisljati korak unapred, planirati neku dodatnu edukaciju, neki plan B. Ali to cesto nije moguce ni pored ostalih poslova. A kao vodic bar imate priliku da putujete i upoznate svet. To je, po meni, neprocenjivo iskustvo, ma kako se tesko dolazilo do njega. 🙂